Obilježavanje svjetskog Dana pčela

Savez pčelarskih udruga primorsko-goransko županije Apiliburnija obilježio je Svjetski dan pčela u Rijeci, Ivana Grohovca 2a, u prostoriji Ri Huba (bivši Bernardi) dana 20.05.2022. godine (petak) s početkom u 11,00 sati. Nakon uvodnog pozdrava predsjednika Saveza Ivice Barak, o važnosti Svjetskog dan pčela upoznao nas je Slavko Suzić.

Međunarodna organizacija Ujedinjeni narodi prepoznala je važnost pčela u ekosustavu pa je tako 20. svibnja i službeno proglasila kao Svjetski dan pčela. Pčele su nezaobilazna karika u oprašivanju oko 75% prehrambenih proizvoda te je poljoprivreda cijelog svijeta ovisi upravo o njima Inicijativu za proglašenjem ovog dana pokrenula je Republika Slovenija, a datum je odabran u spomen na rođenje Antona Janše, oca modernog pčelarstva. Stoljećima su pčele pružale brojne koristi biljkama i ljudima

Pčele nisu jedine koje održavaju život na Zemlji. Prenošenjem peludi s jednog cvijeta na drugi, pčele, leptiri, ptice, šišmiši i drugi oprašivači olakšavaju i poboljšavaju proizvodnju hrane, pridonoseći tako sigurnosti hrane i prehrani. Oprašivanje također ima pozitivan utjecaj na okoliš pomažući očuvanju bioraznolikosti i ekosustava o kojima ovisi poljoprivredna proizvodnja.

U Europi su oprašivači primarno kukci, poput pčela i leptira, a neke od tih vrsta su udomaćene poput pčela medarica. Njihova pojavnost i broj vrsta se drastično smanjio. Smanjenje je najviše zabilježeno kod divljih pčela i leptira te je prema europskoj Crvenoj listi ugroženih životinja jedna od deset vrsta pčela i leptira pred izumiranjem. Najugroženiji su bumbari kod kojih na svake četiri vrste dolazi jedna vrsta koja je pred izumiranjem dok je i kod ostalih oprašivača zabilježeno smanjenje populacija i brojnost vrsta. Oko 78 % divljih biljaka u umjerenom pojasu Europe razmnožava se pomoću oprašivača. Kod 84 % svih usjeva oprašivači imaju veliki utjecaj na njihovu količinu i kvalitetu te se procjenjuje da su direktno zaslužni za oko 15 milijardi eura godišnje poljoprivredne proizvodnje. Direktne prijetnje oprašivačima predstavljaju promjene u korištenju i uporabi zemljišta, intenzivna poljoprivreda i uporaba pesticida, zagađenje okoliša, invazivne strane vrste, patogeni te promjene u klimi. Kako bi se pčele i oprašivači zaštitili, potrebno je održavati i obnavljati staništa oprašivača u poljoprivrednim i urbanim sredinama te promicati biološku kontrolu štetnika i ograničavanje korištenja pesticida.

Obilježavanje je nastavio Damir Zanoškar predavanjem o medunu. Pčelinji proizvod koji ne potječe od cvjetnog nektara već od biljnih sokova iz dubljih slojeva biljaka nazivamo med medljikovac, medun ili šumski med. Medljika ili medna rosa javlja se u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i to u vrijeme ljetorasta, a moguća je pojava i na travama i žitaricama. Na bjelogoričnom drveću najviše je se može naći na hrastovim šumama Slavonije, u Turopolju i okolici Siska. Javlja se još i na vrbi, lipi, klenu i trešnji. Medljika s crnogorice najčešća je u Gorskom kotaru i Lici i to na jeli, smreci, boru i arišu. Riječ medun potječe iz staroslavenskog i označava uš.

Proizvodnji medljike pogoduje toplo i vlažno vrijeme. Kiša je uništi, a za suhog vremena skrutne se još na stablu. Za prezimljivanje ušiju važne su blage zime. Tijekom ljeta mednu rosu često možemo primijetiti na automobilima koji su parkirani ispod krošnje stabla.

Medljika s hrasta uglavnom je proizvod štitastih uši. Odrasla uš može dostići veličinu do 3 mm, a nalazi se po grančicama drveća. Ona izleže mnoštvo jajašaca koja prezime pod njenim štitom sve do slijedećeg proljeća kada se izlegu mlade uši. One rilcem sišu sokove drveta i posebnim žlijezdama proizvode medljiku tako da ona nije proizvod probavnih organa, kao što se ponekad opisuje. Medljiku na hrastu mogu proizvesti i lisne uši iako one proizvode medljiku većinom na vrbi i crnogorici.

Jelinja medljika u najvećoj mjeri je proizvod zelene jelinje uši. Na jelovim iglicama je prilično teško uočljiva jer je zelena s srebrnobijelom crtom poput većine iglica. Nalazimo je svugdje gdje rastu jele, a ciklički svake sedme godine. Najlakše je možemo uočiti kada granu jele otresemo na bijelu podlogu. Tada možemo vidjeti i nekoliko razvojnih stadije ove uši od kojih nisu svi jednako značajni za proizvodnju medljike. Prva generacija javlja se u ožujku. Oko sredine svibnja javljaju se mnogobrojne krilate ženke koje masovno šire uši od kojih se u srpnju razvije dovoljan broj da započne vidljivo medenje koje privlači pčele. Kada uđemo u gustu jelovu šumu u krošnjama čujemo zujanje mnogobrojnih kukaca koji sakupljaju mednu rosu. Medenje, uz povoljne uvjete kada se razvije više generacija uši, traje od srpnja do kraja rujna, a dnevni unosi mogu biti i više kilograma. Medljika s jele daje tamnozeleni med mirisa na crnogoricu i ugodnog okusa.

Nakon predavanja održana je redovnu Skupštinu Saveza pčelarskih udruga primorsko-goranske županije Apiliburnija. Druženje je završilo domjenkom u Primorskoj konobi.

Nekoliko fotografija više pogledajte ovdje.

Ivica Barak